Istorija razvoja voki-tokija

Walkie-talkie je terminalna oprema klaster komunikacije. Može se koristiti ne samo kao terminalna oprema klaster komunikacije, već i kao profesionalni alat za bežičnu komunikaciju u mobilnoj komunikaciji.
Walkie-talkie pokrivaju širok raspon. Ovdje ćemo raditi u ultra kratkom talasnom opsegu (VHF 30 ~ 300 MHz, UHF 300 ~ 3000 MHz) radio komunikaciona oprema se zajedničkim imenom naziva radio interfon, zapravo prema relevantnim nacionalnim standardima treba se zvati ultra kratkovalna frekvencijska modulacija radio telefon . Ljudi obično zovu male snage, male veličine ručnog bežičnog telefona "voki-toki", nekada su ga zvali "voki-toki", "voki-toki"; I velika snaga, veliki volumen može se instalirati u vozilo (brod) i druga vozila ili fiksna upotreba radio telefona se naziva "radio", kao što je stanica vozila (mašina vozila), marinska stanica, fiksna stanica, bazna stanica, rotacione stanice itd.
Radio voki-toki je najranija bežična mobilna komunikaciona oprema koju su koristila ljudska bića, a počela se primjenjivati ​​još 1930-ih godina. 1936. Američka kompanija MOTOROLA razvila je prvi mobilni radio komunikacijski proizvod - AM radio prijemnik za vozila "policijska značka". Zatim je 1940. godine razvio prvi ručni dvosmjerni radio AM interfon za signalni korpus američke vojske, težak 2,2 kg, sa komunikacijskim dometom od 1,6 km. Godine 1962. MOTOROLA je predstavila HT200, prvi ručni bežični voki-toki težak samo 935 g. Njegov oblik se zvao "cigla" i bio je otprilike iste veličine kao i rani mobilni telefoni.
Nakon skoro jednog stoljeća razvoja, primjena voki-tokija je bila vrlo česta, od područja specijalizacije do opšte potrošnje, od vojnih do civilnih. To nije samo profesionalni bežični komunikacijski alat u mobilnoj komunikaciji, već i potrošački alat sa karakteristikama potrošačkih proizvoda koji može zadovoljiti životne potrebe ljudi. Voki-toki je terminalni uređaj za komunikaciju od tačke do više tačaka koji omogućava mnogim ljudima da međusobno komuniciraju u isto vrijeme, ali samo jedna osoba može govoriti istovremeno. U poređenju sa ostalim načinima komunikacije, ovaj način komunikacije ima sljedeće karakteristike: trenutna komunikacija, jedan poziv za sto ljudi, ekonomičan i praktičan, niski operativni troškovi, bez troškova poziva, jednostavan za korištenje, ali ima i grupni poziv putem emitiranja, sistem poziv, povjerljivi poziv i druge funkcije. U radu sa komandom za hitne slučajeve ili dispečerskom komandom, njena uloga nije zamijenjena drugim komunikacijskim alatima. Većina tradicionalnih voki-tokija koristi simpleks analogni način komunikacije. Neki voki-tokiji koriste dupleks analogni način komunikacije s frekvencijskom podjelom. Digitalni voki-tokiji se više koriste u klaster komunikaciji, ali većina njih koristi dupleks način rada s frekvencijskom podjelom. Radio voki-toki i drugi alati za bežičnu komunikaciju (kao što su mobilni telefoni) imaju različito pozicioniranje na tržištu i teško ih je zamijeniti. Voki-toki nikako nije zastario; tu je da ostane. Sa razvojem privrede i napretkom društva, ljudi više vode računa o sopstvenoj bezbednosti, efikasnosti rada i kvalitetu života, potražnja za radio voki-tokijima će biti sve veća. Masovna upotreba voki-tokija od strane javnosti promovirala je voki-toki da postane popularno i zavisno komunikacijsko sredstvo.